1. |
|
|||
My friend, it's insane, she grew bitter, but not better. I'll admit, she don’t call me names but she's so spite struck, she can not communicate. In time there will be answers humoring all them lies. Will someone give me a chance to get myself through this. Someone give me an answer! Because I'm running out. Please give me a chance to surrender now. No it's not the same since we grew up. And I can't remember when we got torn apart 'cause i was eating, baby, out of your hand. And in time they'll raise a question, and I have no answer. Time is just a matter of pressure but I can't get through past tense. Someone give me an answer! Because I'm running out. Please give me a chance to surrender now. Believe, please believe me. Believe. Because I am a lie. Someone give me an answer! Because I'm running out. Please give me a chance to surrender now.
|
||||
2. |
||||
Ponovo sam. Činim sve da prođe dan. Zbogom, ostario sam za jedan dan. Pokušavam zbrojiti misli rasute kao male boginje. Ali ne ide me...Stopiram život. Tijelo blokiram. Gadi mi se istina. Ja ne idem van. Zadnji put, rekao sam zadnji put. Oba puta uzalud. Ja nemam kuda. Ja ništa ne razumijem. I brojim korake da mogao bih se vratiti od bilo gdje. Ja ništa ne razumijem. Samo bojim se, kad muzika ne pomaže, sve gotovo je. Ponovo sam. Činim sve da prođe dan. Zbogom, ostario sam za jedan dan. Zadnji put, rekao sam zadnji put. Oba puta uzalud. Ja nemam kuda.
|
||||
3. |
|
|||
Peace for people. Fuck off. Peace for people. Fuck off. In every single minute we destroy by pace that's unacceptable for anyone but human race. And after all, it's time to crawl back into the womb and back into the embryo. To live forever. What for? To live forever. What for? Believe in this. Believe in that. With your fascist mind. Your fascist state. But I could never raise my hand. No turning back. No second chance. Believe in god. Believe in fear. Believe in what you will my dear. Believe in fate. In Jesus Christ and every time that God got mad when he spread poverty and death. In every single minute we destroy by pace that's unacceptable for anyone but human race. And after all, it's time to crawl back into the womb and back into the embryo. Back to the embryo.
|
||||
4. |
|
|||
Alone. Is there anybody else to call his home? And I don't know is there a soul from where I come from? But I don't mind. If you're alive, than I'm alive. Without you every single minute I just wanna get wasted. Not a goddamn second I can stay in this forsaken place. Not here. Not now. Not here. I'm waiting for tomorrow home. All odds against me as I would die for tomorrow home. Good bye. So long. I'm coming home where I belong. And I don't know is there a sun where I come from? But I don't mind. If you're alive, than I'm alive. Without you every single minute I just wanna get wasted. Not a goddamn second I can stay in this forsaken place. Not here. Not now. Not here. I'm waiting for tomorrow home. All odds against me as I would die for tomorrow home. Where every radio kills. Where I got my drinks and my pills. Where I got time to spill and my nosebleeds. Where I got violent friends. We got no money to spend. And every wound hurts better than another one. Where I'd die before I'm alive. Where nothing happens. Another goddamn phase when she still don't like a thing about me. I'm gonna burn this fucking place. But not here. Not now. Not here. I'm waiting for tomorrow home. All odds against me as I would die for tomorrow home.
|
||||
5. |
|
|||
Odavno više ja ne osjećam strah, moj Tuna. Odavno više ne bojim se. Ali ipak, preumoran i očajan da pratim isti ritam koji me uzima i ubija me. Zbogom svi. Odlazim. Zbogom svi.Ne vidim. Zbogom svi. Ne slušam, ni ne čujem. Odlazim. Još uvijek sanjam isti dječački san, moj Tuna. No nada više ne živi tu. Ovu su zemlju zarobili i ubili dok zastavu su ljubili. U nju su se kunuli. Zbogom svi. Odlazim. Zbogom svi. Ne vidim. Zbogom svi. Ne slušam, ni ne čujem. Odlazim. Sa ove dvije ruke ja dao sam vam sve. I nikom više ništa ne dugujem. Zaboravi na mene u molitvama svim. Zaboravi, završimo s tim. Zbogom svi. Odlazim. Zbogom svi. Ne vidim. Zbogom svi. Ne slušam, ni ne čujem. Odlazim.
|
||||
6. |
|
|||
Ponovo sam. Činim sve da prođe dan. Zbogom, ostario sam za jedan dan. Pokušavam zbrojiti misli rasute kao male boginje. Ali ne ide me...Stopiram život. Tijelo blokiram. Gadi mi se istina. Ja ne idem van. Zadnji put, rekao sam zadnji put. Oba puta uzalud. Ja nemam kuda. Ja ništa ne razumijem. I brojim korake da mogao bih se vratiti od bilo gdje. Ja ništa ne razumijem. Samo bojim se, kad muzika ne pomaže, sve gotovo je. Ponovo sam. Činim sve da prođe dan. Zbogom, ostario sam za jedan dan. Zadnji put, rekao sam zadnji put. Oba puta uzalud. Ja nemam kuda..
|
||||
7. |
||||
Nedjelja popodne, dosadan je dan
Usnio sam jedan vrlo neobičan san
Sanjao sam nešto, jako mi se svidjelo
Nebo, more, plaža, sami draga ja
Kad odjednom banda crnih utvara
Što je ovo vičem, što mi se to događa?
Na Brijunima
Gađamo Ruse sa francuzima
Bušimo gume sa harpunima
A onda plašimo turiste sa gliserom
S pingvinima
Častimo se finim vinima
Bacamo kokice po kinima
A onda stavimo gavuna na gradele
Pingvini kažu još, vuku moj rukav
Iz Sizifa sada izlazi i Lav
A ja paraliziran, zarobljen u ludi san
Ptice što ne lete spremaju sad pir
S tenkovima remete javni red i mir
Zalijevaju se plavcem, urlaju Gibonnija
Sa špijunima
Pljačkamo mase sa tajkunima
Bježimo onda s milijunima
Igramo čovječe s pijunima
|
||||
8. |
|
|||
Po gradovima beznađa
i ulicama sna,
kao grčki hramovi –
ruševine tvornica.
Bogovi Olimpa
sada stoluju po muzejima.
Hoću li se skloniti
il' zagristi cijev?
Za jarbol me zavežite
da čujem sirena pjev!
Opojna melodija
opet lebdi nad ulicama sna.
Zajedno unatrag,
barem dva-tri stoljeća!
Treba živjeti bez srama,
bez ideja i razmišljanja.
Po svratištima ludila i
fajruntima dna,
k'o egipatske piramide,
ostaci nekih davnih vremena –
ljudske relikvije,
duhovna sirotinja,
možda ti i ja.
Jednog dana reći će:
vratite nam sve!
Ciglu tad će baciti
u lice empatije, zar ne?
Možda kreću sa dna,
ali gledaju prema zvijezdama.
Zajedno u napad!
Magična je granica
Obmane i straha,
Za raspad sivih stanica.
|
||||
9. |
Mašinko - 041
03:51
|
|
||
Gledam ti u oči, Zagrebe
Slusam tvoje riječi pijane
Gledam par ispred ataka
Gledam slučajnog junaka
Na usnama tvojim tražim stihove
Gledam ti u dušu starče
Parkove u rano proljeće
Gledam lica ispred kseta
Kakva sreća, mladost, sjeta
Ti si moja škola, Zagrebe
Sva lica što smo znali
Na betonu il na travi
Sada stojimo svi zajedno
Nekad nismo znali kuda
Svakog dana mrtva duda
Sada gradimo gdje dirali smo dno
Prosuo sam riječi na tvoj prag
Te stihove je skladao moj grad
Piše pjesmu smo ti dali
Napisali pa pali
Ujutro se budili sa njim
Sanjao sam Tunu prekjučer
Pjesme, sve te stare zablude
Gdje smo plesali sa vinom
Onda spajali se s tminom
Onda pjevali pod satom uvečer
Gdje smo nekad bili skupa
Sad je samo prazna klupa
I svira neka čudna muzika
Gledam ti u noći Zagrebe
|
||||
10. |
|
|||
Znam da ne govoriš suvislo
i znam da ponašaš se suludo;
večeras ne mogu te gledat,
puštam te da padaš.
Jako problematično se vladaš.
Gledam, čekam da te ljute krenu.
Čekam, gledam kako praviš scenu.
Moje riječi odlaze u vjetar,
priča nije bitna.
U vozilu te vozi hitna.
Pljuješ na mene i ja ti to vratim.
Zašto me za sobom
vučeš prema dnu?
A kada te nema, shvatim
da zbog tebe moj dom je tu.
Znam, ne piše u Modroj lasti
da čovjek može tako nisko pasti.
Nalizan, urlam pred svima
da te obožavam,
klečim na koljenima.
Sada svuda tvoje vidim lice.
Da li potrošio sam sve kredite?
Padam, totalno svladan
s klupe na makadam.
Zamišljam tvoje cice.
|
||||
11. |
Mašinko - Monumentalna
06:24
|
|
||
Imali smo snove, tražili u svemu
Mladost trošili, pa vraćali se njoj
Sve te pijanke i dani, nikad nismo bili strani
Sada plačemo i gledamo u dno
Jedan potez samo, okidač je hladan
Jedno volim te i onda više ne
Pred sudom kraja nema Boga niti vraga
Pritisak i sanjam vječne sne
Pokopaj me kraj Save, nježno spusti moju glavu
Rijeka pjeva da volim te
Iz okova, iz sjene, ostavljamo sve probleme
Dok plovimo u beskraj ludila
Poslovi su stali, prihodi su mali
Garda prije pakla granice
Neka napokon nas skupe, sve poredaju u klupe
S indeksima brišemo si dupe
Ovo su godine divljine, više ne znam svoje ime
Što je dobro, što je zlo, što ispravno
Na zidu stoji natpis koji budi nadu
Inat grada spava al ne umire
Što ćemo sada kada prestali smo lutati
Za koga život dati, a kome vjerovati?
S kime pjevati sve te strofe Lijepe naše
Kad ništa nije naše? Pitajmo tamburaše
Već deset godina ja govorim u nijemom filmu
Nikoga nema, a mi čekamo na red u kinu
S vrha brda sada gledamo u grad što spava
Svjetla se gase, glumci odlaze, a zastor pada
Iz očaja, iz sjene, ostavljamo sve probleme
Dok tonem u dubine bunila
Pismo pišem vladi, mrtvo tijelo sad se hladi
Dobro došli u zemlju ludila
Dok smo se mi zajebavali
drugi zemlju su prodavali
Sada gledamo u bolje sutra
Dok su neki križ svoj nosili
Vi ste zemlju opustošili
Sada stojimo na kraju noći
Ovo je pjesma kojom razbijam stanje
To je pjesma pobune
Ove su riječi moj posljednji vrisak
Protiv apatije
Kao stranci u raju
Mi smo psi što ne laju, kosti slonove
Oni što znaju, nikada se ne kaju
Pjevamo na duhove
Bacam prošlost sad u rijeku
Valovi već dižu pjenu
Iz daljine čujem himnu promjene
Od očaja do bijesa
Tragom trnjanskoga krijesa
Inat grada spava al ne umire
|
||||
12. |
Mašinko - Rijetka sprava
02:32
|
|
||
Pet grama milerama,
šest grama ljute paprike,
sedam sekretara SKOJ-a,
Lajna stvari lagane.
U fokusu mi samo trice glupe, nevažne.
Više ne znam, frende, oči obnevidjele!
Rijetka sprava, odozada gurni je!
Pukla glava, svakim danom ružnije.
Protekla je rijetka Sava,
savila se teška grana,
nema koga da mi sere,
nema čega da me pere.
Nisu bitni naši snovi ni katarze promjene –
ubacio sam tri poena za smrt vizije.
Rijetka sprava, odozada gurni je!
Pukla glava, svakim danom ružnije.
|
Moonlee Records recommends:
If you like Godina majmuna / Majmun godine, you may also like: